Still ScriptureRoom for the Word. My Church

Priče Solomunove 15

Odgovor blag utišava gnev,
a reč preka podiže srdnju.

Jezik mudrih ljudi ukrašava znanje,
a usta bezumnih prosipaju bezumlje.

Oči su Gospodnje na svakom mestu
gledajući zle i dobre.

Zdrav je jezik drvo životno,
a opačina s njega kršenje od vetra.

Lud se ruga nastavom oca svog;
a ko prima ukor biva pametan.

U kući pravednikovoj ima mnogo blaga;
a u dohotku je bezbožnikovom rasap.

Usne mudrih ljudi seju znanje,
a srce bezumničko ne čini tako.

Žrtva je bezbožnička gad Gospodu,
a molitva pravednih ugodna Mu je.

Gad je Gospodu put bezbožnikov;
a ko ide za pravdom, njega ljubi.

Karanje je zlo onome ko ostavlja put;
koji mrzi na ukor, umreće.

Pakao je i pogibao pred Gospodom,
a kamoli srca sinova čovečijih.

Podsmevač ne ljubi onog ko ga kori,
niti ide k mudrima.

Veselo srce veseli lice,
a žalost u srcu obara duh.

Srce razumno traži znanje,
a usta bezumnih ljudi naslađuju se bezumljem.

Svi su dani nevoljnikovi zli;
a ko je veselog srca, na gozbi je jednako.

Bolje je malo sa strahom Gospodnjim
nego veliko blago s nemirom.

Bolje je jelo od zelja gde je ljubav
nego od vola ugojena gde je mržnja.

Čovek gnevljiv zameće raspru;
a ko je spor na gnev, utišava svađu.

Put je lenjoga kao ograda od trnja,
a staza je pravednih nasuta.

Mudar je sin radost ocu,
a čovek bezuman prezire mater svoju.

Bezumlje je radost bezumniku,
a razuman čovek hodi pravo.

Namere se rasipaju kad nema saveta,
a tvrdo stoje gde je mnogo savetnika.

Raduje se čovek odgovorom usta svojih,
i reč u vreme kako je dobra!

Put k životu ide gore razumnome
da se sačuva od pakla odozdo.

Gospod raskopava kuću ponositima,
a među udovici utvrđuje.

Mrske su Gospodu misli zle,
a besede čistih mile su.

Lakomac zatire svoju kuću,
a ko mrzi na poklone živ će biti.

Srce pravednikovo premišlja šta će govoriti,
a usta bezbožnička rigaju zlo.

Daleko je Gospod od bezbožnih,
a molitvu pravednih čuje.

Vid očni veseli srce,
dobar glas goji kosti.

Uho koje sluša karanje životno
nastavaće među mudrima.

Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju;
a ko sluša karanje, biva razuman.

Strah je Gospodnji nastava k mudrosti,
i pre slave ide smernost.

Choose edition

Book & chapter

Passage

Edition source & rights