1 Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. 2 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara. 3 Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu. 4 TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene. 5 Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni! 6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen; 7 zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti. 8 Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi: 9 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. 10 Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. 11 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.' 12 Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može. 13 Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara? 14 Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća. 15 U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, 16 tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim 17 da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, 18 da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje. 19 Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, 20 kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; 21 kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele, 22 kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih. 23 Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene, 24 pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu! 25 Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!' 26 Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu. 27 Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio. 28 On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.' 29 Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka: 30 da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja. 31 Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao. 32 Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe. 33 Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti.”