1 Job progovori i reče: 2 “Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti! 3 Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao. 4 Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?” 5 Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine. 6 Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi. 7 On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu. 8 On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru. 9 On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega. 10 On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju. 11 Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti. 12 Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću. 13 Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola. 14 Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?”