Kako su lepe noge tvoje u obući,
kćeri kneževska;
sastavci su bedara tvojih kao grivne,
delo ruku umetničkih.
Pupak ti je kao čaša okrugla,
koji nije nikad bez pića;
trbuh ti je kao stog pšenice
ograđen ljiljanima;
Dve dojke tvoje
kao dva blizanca srnčeta;
Vrat ti je kao kula od slonove kosti;
oči su ti kao jezera u Esevonu
na vratima vatravimskim;
nos ti je kao kula livanska
koja gleda prema Damasku;
Glava je tvoja na tebi kao Karmil,
i kosa na glavi tvojoj kao carska porfira
u bore nabrana.
Kako si lepa i kako si ljupka,
o ljubavi u milinama!
Uzrast ti je kao palma,
i dojke kao grozdovi.
Rekoh: Popeću se na palmu,
dohvatiću grane njene;
i biće dojke tvoje kao grozdovi na vinovoj lozi,
i miris nosa tvog kao jabuke;
I grlo tvoje kao dobro vino,
koje ide pravo dragom mom
i čini da govore usne onih koji spavaju.
Ja sam dragog svog,
i njega je želja za mnom.
Hodi, dragi moj, da idemo u polje,
da noćujemo u selima.
Ranićemo u vinograde
da vidimo cvate li vinova loza,
zameće li se grožđe,
cvatu li šipci;
onde ću ti dati ljubav svoju.
Mandragore puštaju miris,
i na vratima je našim svakojako krasno voće,
novo i staro,
koje za te dohranih, dragi moj.
