1 Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena. 2 Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi! 3 Smrtnike u prah vraćaš i veliš: “Vratite se, sinovi ljudski!” 4 Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna. 5 Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni: 6 jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene. 7 Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja. 8 Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega. 9 Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje. 10 Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle. 11 Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju? 12 Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce. 13 Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim! 14 Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane! 15 Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali! 16 Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj! 17 Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije.