1 Tebi si, Jahve, utječem, ne daj da se ikada postidim! 2 U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me! 3 Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja. 4 Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlačitelja: 5 jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti! 6 Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam. 7 Mnogima postadoh čudo, jer ti si mi bio silna pomoć. 8 Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan! 9 Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me! 10 Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju: 11 “Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!” 12 O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoć! 13 Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću! 14 A ja ću se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleć' te sve više. 15 Ustima ću naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja. 16 Kazivat ću silu Jahvinu, Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost. 17 Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja. 18 Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju, 19 i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom učini velika djela. Bože, tko je kao ti! 20 Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti ćeš me opet oživiti i opet me podići iz dubine zemlje. 21 Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi: 22 A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov! 23 Moje će usne klicati pjevajuć' tebi i moja duša koju si spasio. 24 I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiđeni i posramljeni oni što traže moju nesreću.