1 A grešnike je sasvim pritisnuo gnjev nemilostiv, jer je Gospodin znao što će oni: 2 najprije će dopustiti Izraelcima da odu i brzo ih ispratiti, a zatim će se predomisliti i poći za njima u potjeru. 3 Još im teška žalost bijaše na srcu dok naricahu nad grobovima svojih mrtvaca, kad im pade na um nova luda misao te stadoše kao bjegunce progoniti one koje su prije molili da odu. 4 A zaslužena ih je sudbina nagnala da zaborave prošle jade i da svojim mukama dodaju još jednu: 5 dok će narod tvoj prijeći put čudesan, oni će naći smrt nečuvenu. 6 Da se sačuvaju djeca tvoja neozlijeđena, sve stvoreno preinači opet narav svoju služeći tvojim zapovijedima. 7 Oblak se pojavi i sjenom zakri tabor, a kopno izroni gdje prije bijaše voda; put slobodan nasta od Crvenoga mora i polje travnato od strašnih valova. 8 Preko njega prijeđe narod sav, štićen tvojom desnicom, zadivljen silnim čudesima. 9 Bijahu kao konji kada pasu, i kao jaganjci skakahu slaveći tebe, Gospode, izbavitelja svoga. 10 Još se sjećahu događaja u tuđini, kako je mjesto životinja zemlja komarce rađala i kako je mjesto riba rijeka izbacila mnoštvo žaba. 11 Poslije vidješe i nov nastanak ptica, kada su, potaknuti žudnjom, zatražili jela raskošna: 12 izašle iz mora prepelice da im želji udovolje. 13 A grešnike stigla kazna, prethodili joj snažni gromovi. Stigla ih pravedna plaća za zla djela, jer su divljom mržnjom mrzili tuđince. 14 Jer dok oni odbijahu neznance, ovi goste i dobrotvore pretvoriše u robove. 15 Oni se prema strancima poniješe odmah neprijateljski, i plaća ih čeka za to. 16 Ovi, naprotiv, primiše svečano Izraelce, a onda ih, već ravne sebi, udariše teškom tlakom. 17 I njih udari sljepoća kao i one pred vratima pravednikovim; opkoli ih tama duboka, i svaki je tražio svoja vrata. 18 Tako se počela međusobno izmjenjuju, kao što se skladno izmjenjuju glasovi na harfi, ostajući uvijek kod zvuka svojeg; a to se može jasno razabrati kad se razmotre događaji. 19 Jer se kopnene životinje u vodene mijenjahu, a one što plivaju, na kopno prelažahu. 20 Oganj je u vodi silu svoju pojačao, a voda zaboravila snagu što gasi. 21 Plamenovi ognjeni nisu pržili meso životinja propadljivih kada su posred njih hodile niti se u njima topila hrana nebeska, laka i topljiva poput inja. 22 U svemu si, Gospode, uzvisio i proslavio narod svoj i nisi ga prezreo, već si mu bio na pomoći svagda i svagdje.