1 Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo. 2 Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje. 3 Ta ni Krist nije sebi ugađao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. 4 Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. 5 A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu 6 te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. 7 Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. 8 Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, 9 a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu. 10 I još veli: Kličite, puci, s njegovim narodom. 11 I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi! 12 Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima. 13 A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga. 14 Ja sam, braćo moja, uvjeren: vi ste i sami puni čestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati. 15 Ipak vam djelomično smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga - 16 da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim. 17 Imam se dakle čime dičiti u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje. 18 / 19 Jer ne bih se usudio govoriti o nečemu što Krist riječju i djelom, snagom znamenja i čudesa, snagom Duha nije po meni učinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo, 20 i to tako da sam se trsio navješćivati evanđelje ne gdje se već spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih - 21 nego, kako je pisano: Vidjet će ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu čuli. 22 Time sam ponajčešće i bio spriječen doći k vama. 23 Sad mi pak više nema mjesta u ovim krajevima, a živa mi je želja, ima već mnogo godina, doći k vama 24 kad pođem u Španjolsku. Nadam se doista da ću vas na proputovanju posjetiti i da ćete me onamo otpraviti pošto mi se najprije bar donekle ispuni želja biti s vama. 25 Ali sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima. 26 Makedonija i Ahaja odlučiše očitovati neko zajedništvo prema siromašnim svetima u Jeruzalemu. 27 Da, odlučiše, a i dužnici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, dužni su im u tjelesnima poslužiti. 28 Pošto dakle to obavim - ovaj im plod zapečaćen uručim - uputit ću se u Španjolsku i usput k vama. 29 A kada dođem k vama, doći ću, znam, s puninom blagoslova Kristova. 30 Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me, 31 da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoć Jeruzalemu bude po volji svetima 32 te s Božjom voljom radosno dođem k vama i s vama zajedno odahnem. 33 Bog mira sa svima vama! Amen.