1 Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima. 2 Jer im srce smišlja nasilje i usne govore o nedjelu. 3 Mudrošću se zida kuća i razborom utvrđuje, 4 i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim. 5 Bolji je mudar od jakoga i čovjek razuman od silne ljudine. 6 Jer s promišljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoštvu savjetnika. 7 Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih! 8 Tko smišlja zlo zove se učitelj podmukli. 9 Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima. 10 Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga. 11 Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište. 12 Ako kažeš: “Nismo za to znali”, ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima? 13 Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvome. 14 Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je nađeš, našao si budućnost i nada tvoja neće propasti. 15 Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne čini nasilja boravištu njegovu; 16 jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreći. 17 Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliči srcem kada on posrće, 18 da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega. 19 Nemoj se srditi zbog zločinaca, nemoj zavidjeti opakima, 20 jer zao čovjek nema budućnosti, svjetiljka opakih gasi se. 21 Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga. 22 Jer iznenada provaljuje nesreća njihova i tko zna kad će doći propast njihova. 23 I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu. 24 Tko opakomu veli: “Pravedan si”, proklinju ga narodi i kunu puci; 25 a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreće. 26 U usta ljubi tko odgovara pošteno. 27 Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuću svoju zidaj. 28 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga: zar ćeš varati usnama svojim? 29 Ne reci: “Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu; platit ću tom čovjeku po djelu njegovu!” 30 Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine i mimo vinograd nekog luđaka, 31 i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio čkalj, i kamena ograda porušena. 32 Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku: 33 “Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak, 34 i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!”