1 U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: “Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?” 2 On dozove dijete, postavi ga posred njih 3 i reče: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. 4 Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. 5 I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.” 6 “Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.” 7 “Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan. 8 Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. 9 I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni.” 10 “Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.” 11 # 12 “Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? 13 Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. 14 Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.” 15 “Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. 16 Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. 17 Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.” 18 “Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” 19 “Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. 20 Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.” 21 Tada pristupi k njemu Petar i reče: “Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” 22 Kaže mu Isus: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.” 23 “Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. 24 Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. 25 Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. 26 Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' 27 Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.” 28 “A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' 29 Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' 30 Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.” 31 “Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. 32 Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. 33 Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' 34 I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. 35 Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.”