1 Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: 2 “Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. 3 Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka.” 4 Učenici mu odgovore: “Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?” 5 On ih zapita: “Koliko kruhova imate?” Oni odgovore: “Sedam.” 6 Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. 7 A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. 8 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. 9 Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti, 10 a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski. 11 Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. 12 On uzdahnu iz sve duše i reče: “Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak.” 13 Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko. 14 A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. 15 Nato ih Isus opomenu: “Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!” 16 Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: “Kruha nemamo.” 17 Zamijetio to Isus pa im reče: “Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? 18 Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? 19 Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?” Kažu mu: “Dvanaest.” 20 “A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?” Odgovore: “Sedam.” 21 A on će njima: “I još ne razumijete?” 22 Dođu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. 23 On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: “Vidiš li što?” 24 Slijepac upilji pogled i reče: “Opažam ljude; vidim nešto kao drveće ... hodaju.” 25 Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. 26 Tada ga posla kući i reče mu: “Ne ulazi u selo.” 27 I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: “Što govore ljudi, tko sam ja?” 28 Oni mu rekoše: “Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.” 29 On njih upita: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar prihvati i reče: “Ti si Pomazanik - Krist!” 30 I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. 31 I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. 32 Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. 33 A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: “Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” 34 Tada dozva narod i učenike pa im reče: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 35 Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. 36 Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? 37 Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? 38 Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima.”