1 Kralj i Haman dođoše na gozbu kraljici Esteri. 2 I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reče kralj Esteri: “Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit će ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit će ti!” 3 Kraljica Estera odgovori: “Ako sam, kralju, našla milost u tvojim očima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod! 4 Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja.” 5 Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u riječ pa je upita: “Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo što učiniti?” Estera tada odgovori: “Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!” 6 Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom. 7 Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palače. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreća pred kraljem gotova. 8 Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na počivaljku na kojoj se nalazila Estera. “Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?” - povika kralj. Tek što su te riječi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu. 9 Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u službi kraljevoj: “Eno i vješala što ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuće i visoka su pedeset lakata.” Kralj zapovjedi: “Objesite ga na njih!” 10 Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša.