1 Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka. 2 Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju. 3 Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. 4 I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. 5 Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao. 6 Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji. 7 Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. 8 Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu. 9 Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!” 10 Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje. 11 Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, 12 a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. 13 U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. 14 Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. 15 Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: “Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.” I prisili nas. 16 Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vračarskoga i gatajući donosila veliku dobit svojim gospodarima. 17 Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: “Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješćuju vam put spasenja.” 18 To je činila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reče duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!” I iziđe toga časa. 19 Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare. 20 Privedoše ih pretorima i rekoše: “Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su 21 te šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati.” 22 Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. 23 Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva. 24 Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade. 25 Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. 26 Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. 27 Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. 28 Ali Pavao povika iza glasa: “Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!” 29 Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; 30 izvede ih i upita: “Gospodo, što mi je činiti da se spasim?” 31 Oni će mu: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!” 32 Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. 33 Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi. 34 Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. 35 Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: “Pusti te ljude!” 36 Tamničar to priopći Pavlu: “Pretori, reče, poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!” 37 Nato im Pavao odvrati: “Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!” 38 Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. 39 Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. 40 Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu.